Тајни језик дрвећа

Дендрокронолози, стручњаци који се баве проучавањем годова користе податке с дебла како би сазнали нешто више о томе како се мењала клима. У добрим годинама, када у сезони раста дрвеће прима довољно топлине и влаге, стабла снажно расту, а њихови годови су широки. Када је лоше време, годови су посебно танки. Код биљака које живе у тропском и суптропском подручју, где су услови мање-више уједначени, годови се не могу разграничити. Такође, код стабала која расту усправно, годови су концентрични, док су код оних која су коса и више хоризонтална, годови ексцентрични. Проучавањем узорака годова код дуговечних стабала, дендокронолози су проанализирали 7.000 година и успели да израчунају тачне датуме догађаја из историје Земље, као што су на пример краћа раздобља ледених доба.... (из једног новинског чланка)

П Р И В А Т Н А ДИГИТАЛНА БИБЛИОТЕКА. П р е т п л а т а

П Р И В А Т Н А ДИГИТАЛНА БИБЛИОТЕКА. П р е т п л а т а
ВЕЧИТИ ЧУДЕСНИ КОРЕНОВИ - Сабрани радови Белатукадруза. - ОБАВЕШТЕЊЕ Овај блог је отворен само за позване читаоце и посетиоце, и претплатнике..Годишња претплата на ову дигиталну библиотеку износи 2000,00 дин. Претплатник има право и на слободан приступ и читање још четири блога по свом избору

субота, 31. октобар 2009.

Beseda / Milan Balinda

U mladosti sam kopao po starim papirima, računima, knjigama i leksikonima; pretraživao geografske karte; preturao među salvetama u restoranima i zgužvanim papirnim otpacima u korpama za smeće po jeftinim, smradnim, hotelima. Sobe su bile prepune duhova, a dešavalo se da pri povratku zateknem u svom krevetu i žive osobe: protuve i paćenike, bolesne i iznemogle, zarazne, naivne i nevine, stare za koje se nije moglo znati da li su babe ili dede. Međutim, baš su mi ti hoteli, odnosno njihova rasprostranjenost po belom svetu, omogućavali neočekivanu prednost u pohodu na tajne dokumente.
Mnoge mi je neprijatnosti to kopanje po hartijama donelo. Za sve vreme imao sam utisak da me pri tome neko organizovano sputava; tajno udruženje zbijenog ustrojstva, razgranatih pipaka, organizacija koja je bila u dosluhu sa nepoznatim, višim silama, ili je, pak, poznavala najnovija naučna dostignuća. Ni da pomenem da nisam smeo nikome da se poverim. Istina, nikoga ko bi mogao da shvati moje probleme, nisam ni poznavao. A i da jesam...
Jedne neprospavane noći pronašao sam u svom putnom sanduku fotokopiju meni nepoznatog zapisa. Zainteresovao sam se jer mi se učinilo dovoljno neobičnim. Zanemarivši da je taj sanduk bio povelik i da ga nikad nisam pretražio do dna i bio sasvim upoznat s njegovom sadržinom, kažem, zanemarivši to, imao sam utisak da mi je taj komad papira, ta fotokopija podmetnuta. Zašto sam tako mislio? To tada nisam mogao da objasnim. Naprosto, govorilo mi je izvesno osećanje: Osetio sam duh oca.
Moj je otac bio pisac. Književnik. Pripovedač. Pripadao je i literarnoj družini u ono vreme poznatoj pod imenom «Široki vidici». U našoj se familiji govorilo da je jednoga dana odlučio da napusti to udruženje i da je nameravao da za svoju odluku navede narušeno zdravlje. Tetka mi je pričala da je otac noćima sastavljao svoju odstupnu besedu. Govorio je da će da napiše kako ga obuzima tuga na samu pomisao da mora da napusti udruženje; da mu je bilo jasno da sam nikada neće uspeti da se istakne kao značajan autor; da je shvatio da on čak i nije bio dostojan «Širokih vidika» i da ga je samo prevelika sreća povezala s družinom.
Niko u našoj familiji nije ni čuo ni video njegovu besedu, niti je imao ikakvog saznanja šta je u njoj pisalo. Moj otac, nakon što je besedu sastavio i na sastanku družine pročitao, nije nikada više o tome govorio. I nikada, ali nikada, bar koliko je to nama bilo poznato, ništa više nije napisao. Nikada! Čak je prestao da čita literarna dela. I dalje je prelistavao knjige, ali su to bili istorijski spisi, biografije, knjige o motociklima... Voleo je i političke memoare svetski poznatih autora koje je čitao, uglavnom, u originalu.
Fotokopija koju sam pronašao bila je njegova odstupna beseda. Tako je veliki dragulj u našem porodičnom mozaiku legao na svoje mesto. Postalo mi je sve mnogo jasnije. U toj besedi doslovce piše:
„Je’te govna, skribomani!“


Milan Balinda


Balinda objavljuje prvi put u okviru Sazvežđa ZAVETINE. Neka nam pošalje što pre kratke biobibliografske podatke o sebi, gde trenutno živi i šta radi, i ostalo, uz nekoliko fotografija u elektronskom obliku.

Поучан коментар

култ урапре 8 месеци
Цркве су у Србији почеле да пропадају 1945. године, и зато нам је данас пропало све, а пре свега морал. И култура такође. У мом селу су "по ослобођењу"1945 године, полуписмени напредни другови побацали у сеоски бунар матичне књиге које су вођене за десетак села, летопис који се водио за неколико векова уназад, књигу свечара, архив, и све друго што се вековима чувало. Тако је уништена грађа и историјски извори за изучавање прошлости села, старији људи су помрли, података нема, и врло је тешко нешто утврдити записати о историји села. А то је област културе. А историја је исто што и жиле дрвету, ако су слабе и најмањи ветар ће га срушити. Изгледа да вама више смета што се обнавља по нека црква, него што су пропале фабрике, предузећа, опустела села, ничу се кафићи, кладионице, ријалити програми, и таблоидизује се цело друштво. - извор: чланак Уметници и спонзори/ Мирослав Тодоровић

ПРОВИДНА ИДЕОЛОГИЈА НЕСРЕЋНИКА И БЕЗБОЖНИКА

ПРОВИДНА ИДЕОЛОГИЈА НЕСРЕЋНИКА И БЕЗБОЖНИКА
Многи треба ово да прочитају и утуве. ЛеЗ 0012782